Na ulazu u zgradu vrtića u Vlasenici dočekali su nas šestogodišnjaci, Edhem i Andrej. Držeći jedan drugog za ruku negdje su žurili. Prateći ih došli smo do nedavno otvorenog „Kutka podrške“ te smo odlučili provjeriti šta se krije u tom dječijem carstvu.
Tamo upoznajemo trinaestogodišnjeg Vladana. Učenik OŠ „Vuk Karadžić“, svakodnevno boravi u prostoriji „Kutka podrške“. Upravo je završena radionica na kojoj je sa ostalim drugarima govorio o hobijima i interesovanjima. Nesebično priča o svojim željama.
-Volio bih biti fudbaler i pjevač. Malo više bih volio igrati fudbal i da jednog dana budem kao Mesi, kaže Vladan i nastavlja započetu utakmicu sa drugarima.
Za razliku od Vladana, desetogodišnji Miljan ima druge uzore. To ih ne spriječava da u zajedničkoj igri pobjeđuju protivnički tim.
-Najviše mi se sviđa kako Ronaldo dribla i volio bih da jednog dana postanem poznat i da imam sličnu frizuru kao on, rekao je.
Djevojčice su, takođe, odlučile šta žele biti kad porastu. Lara će biti zubarka, a njena drugarica Milica će biti frizerka.
-Vjerujem u Zubić Vilu zato želim biti zubarka, da vadim ljudima zube, a nekad i da ih popravljam, govori Lara i razgleda ko li bi od drugara mogao biti njen klijent?
-Do sad sam uvijek šišala i šminkala lutke, a kad porastem praviću najljepše frizure, kao što imaju popularne pjevačice, kaže Milica koja ima deset godina.
Roditelji su sa nestrpljenjem očekivali otvaranje prostorije koje je i omogućeno u sklopu Projekta razvoja i saradnje regije Birač koji se na području opština Srebrenica, Vlasenica, Milići, Zvornik i Bratunac sprovodi uz podršku Vlade Holandije, a s partnerskim organizacijama realizuju agencije Ujedinjenih nacija UNDP, UNHCR i UNICEF. Obzirom da je projekat osmišljen tako da se djeca koja borave u vlaseničkom vrtiću druže sa korisnicima „Kutka podrške“ na taj način omogućena je i socijalna inkluzija djece.
„Kutak podrške“ trenutno je jedino mjesto u gradu gdje se mogu družiti djeca i roditelji djece koja imaju smetnje u razvoju, a kojih je prema podacima Centra za socijalni rad oko 35. Osim toga, pružena im je mogućnost socijalizacije i napredovanja, stručna i savjetodavna podrška, kao i ono u čemu najviše uživa svako dijete – igra.
– Na ovom mjestu imamo konkretnu pomoć i jedan vid socijalizacije koji je nama dragocjen iz prostog razloga jer nismo imali priliku ranije da se na ovakav način družimo, kaže Miljanova mama Danijela.
Mišljenje dijele i drugi roditelji. Stojanka Bobar na podršku, u prevazilaženju problema i smetnji koje ima njena kćerka Miljana, naišla je u „Kutku podrške“.
-Živimo na selu u kom živi mali broj porodica i skoro da i nema djece. Ovdje Miljana ima drugare prema kojima uči da ispoljava ljubav. Znam da je to dug proces, ali nama postojanje ovakvog mjesta mnogo znači, kaže Stojanka.
-Svakodnevno sam ovdje sa sinom Mujom, dok se on igra sa drugarima, ja porazgovaram sa roditeljima druge djece, razmijenimo mišljenja i iskustva i lakše riješavamo probleme sa kojima se susrećemo, kaže majka Alena.
Volonterski u prostorijama „Kutka podrške“ rade i diplomirane psihologinje Aleksandra i Tamara. Dok smo čekali pobjednika igre „Čovječe ne ljuti se“ Aleksandra nam je potvrdila da je ovo mjesto jedinstveno te da je to veliki korak za cijeli grad, a naročito za djecu i roditelje djece koja imaju smetnje u razvoju.
Cilj stručnog kadra okupljenog oko „Kutka podrške“ jeste da prostorija, u kojoj trenutno četiri dana sedmično po četiri do pet sati dnevno borave mališani, preraste u Dnevni centar čija će usluga biti još bolja i sveobuhvatnija.
-Svjesni smo činjenice da je ovo jedini vid socijalizacije za ovu grupu djece, ali isto tako znamo da nam mnogo toga još nedostaje da bismo im olakšali odrastanje, kaže Radmila Jojović, direktorica Centra za socijalni rad u Vlasenici.
Ono što ne nedostaje mališanima u Vlasenici jeste smijeh, igra, pjesma i dobra energija koja sve vrijeme osvaja malu i skromno uređenu prostoriju „Kutak podrške“, prostoriju koja je uređena sa mnogo pažnje i ljubavi i u kojoj neprestano čujemo stihove: „Nema svijeta ni planete gdje ne može stići dijete…“
Izvor: www.zasvakodijete.ba
(Reportaža nastala na novinarskoj radionici u saradnji UNICEF-a sa Udruženjem ‘Prijatelji Srebrenice’ kao dio aktivnosti unutar „Projekta razvoja i saradnje regije Birač“ koji finansira Vlada Kraljevine Holandije, a provode agencije Ujedinjenih nacija UNDP, UNICEF i UNHCR. Tekst: Dana Bučalina; Foto: Ahmedin Đozić i Almir Panjeta; Mentor: Almir Panjeta)
